Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj, u partnerstvu sa NVO “Ekvivalent”, u prethodnih dvanaest mjeseci realizovala je projekat posvećen poštovanju prava OSI, koji je podržan na konkursu Ministarstva za ljudska i manjinska prava.
Projekat je obuhvatio niz istraživanja i aktivnosti, a na završnoj konferenciji prezentirani su rezultati i zaključci, koji ukazuju da postoji napredak u ovoj oblasti poslednjih godina, ali nedovoljan. Najnoviji izazov za OSI jeste novi Zakono o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, čija je primjena odgođena do decembra, što će iznova ugroziti mnoga prava te kategorije stanovništva.
Završna konferencija otvorila je veoma konstruktivnu raspravu i ukazala na suštinske probleme osoba sa invaliditetom. Tome je doprinjelo, između ostalog, to što su joj prisustvovali, osim OSI, predstavnici svih relevantnih institucija koje se bave ovom problematikom – Opštine Bar, Centra za socijalni rad, Fonda za zdravstvo i predstavnici Biroa rada Bar. Po prvi put izostali su, zbog obaveza, predstavnici Ministarstva.
U uvodnom izlaganju predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, Veselin Joketić, istakao je da su prava OSI neiscrpna tema, posebno imajući u vidu da oni često ne poznaju koje benefite i prava mogu da ostvare, a kada su upoznati, nisu ohrabreni da istraju u njihovoj relazaciji.
“Zato je naša misija da ih informišemo, podstaknemo i pomognemo na tom mukotrpnom putu. Ovim projektom obuhvaćene su četiri oblasti – socijalna i dječja zaštita, zdravlje i zdravstveno osiguranje, rad i zapošljavanje, kao i fizička pristupačnost”, objasnio je Joketić, koji je naveo da su u okviru projekta urađeni Informator o pravima OSI, Izvještaj o stepenu i nivou diskriminacije, kao i Priručnik o bontonu u komunikaciji sa osobama sa invaliditetom. Širom Crne Gore održani su edukativni seminari sa predstavnicima OSI, ali i svih relevantnih institucija u procesu ostvarivanja njihovih prava.
Rezultate projekta prezentirala je Katarina Kostić, članica Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, koja je istakla da je istraživanje o procentima i vrsti diskriminacije lica sa invaliditetom veoma važan indikator. Autor Izvještaja je diplomirani pravnik Milorad Hajrović. On je učesnicima Konferencije prezentirao razultate, koji su zabrinjavajući, imajući u vidu, prvenstveno, činjenicu da 99,2 odsto OSI nisu podnosili pravni lijek u slučajevima kada im neko pravo nije ostvareno i kada su diskriminisani.
“Više od polovine ispitanika – 54,4 % u poslednjih pet godina nije ostvarilo radni odnos u trajanju dužem od jedne godine, a nijedan ispitanik nije naveo da je zbog toga podnosio pravni lijek. Ono što jeste indikativno je i to što polovina ispitanika radi u organizacijama OSI. Najteža situacija je u oblasti fizičke pristupačnosti, jer je 58% ispitanika kazalo da im je onemogućen pristup važnim institucijama zbog arhitektonskih barijera. Takođe, 70, 2 % se izjasnilo da postoji diskriminacija u pristupu sredstvima javnog prevoza, a 58 % da su komunikacija sa OSI i njihova informisanost neadekvatni. I u ovim slučajevima, 96,9 % nije podnosilo pravni lijek za zaštitu prava”, kazao je Hajrović.
U diskusiji su učestvovala i lica sa invaliditetom. Marija Božović je najprije skrenula pažnju o značaju udruženja i organizacija posvećenih osobama sa invaliditetom.
“Možda ni mi sami nismo svjesni koliko nam je pozicija olakšana što postoje ovakve asocijacije, koje rješavaju prisutnu problematiku, stoje iza nas i pomažu nam. Što se tiče izazova sa kojima smo suočeni u praksi, to je posebno izraženo u ostvarivanju prava na ličnu invalidninu i tuđu njegu i pomoć, kao i kod zapošljavanja. Napretka ima, ali nedovoljno. Nadam se da ćemo zajedno, OSI i naše organizacije, sa institucijama i medijima u budućem periodu uspjeti da otklonimo mnoge barijere”, kazala je Božović.
Azra Čindrak iz Centra za socijalni rad osvrnula se na sve veći broj parking mjesta za OSI, što je pohvalno, ali i ukazala na problematiku, i dalje prisutnu, koja se odnosi na ostvarivanje prava iz oblasti materijalnih davanja – lične invalidnine i tuđe njege i pomoći.
“Svi znamo da ljekarske komisije rijetko zasijedaju, što izaziva opravdano nezadovoljstvo kod korisnika. Moram istaći da to ne zavisi od nas, već Ministarstva, koje je u obavezi da ih formira, nakon čega, članovi komisije dolaze kod nas i odlučuju po zahtjevima. Mi se trudimo da sve bude odrađeno što prije, informišemo podnosioce o svim fazama postupka i pružamo im potrebne informacije. Mislim da naš Centar ima dobre pristupne uslove za OSI – rampu, odgovarajuće stepenice i potrebne smjernice u hodniku”, kazala je Čindrak, koja je istakla da postoji izuzetno dobra saradnja Centra sa svim ostalim institucijama, važnim za ostvarivanje prava OSI, što , pokazalo je njihovo iskustvo i komunikacija sa kolegama, nije slučaj u drugim opštinama.
Ana Kelezić, načelnica Područne jedinice Fonda za zdravstvo Bar, informisala je učesnike konferencije koja su to najvažnija prava koja OSI ostvaruju posredstvom Fonda – medicinsko tehnička pomagala, pravo na banjsko liječenje u Igalu i Meljinama, kao i uputnice za zdravstveno osiguranje lica koja se liječe izvan Crne Gore. Kazala je da će kancelarije Fonda od septembra biti pristupačnije za OSI i sve ostale osiguranike, jer se sele na novu lokaciju u prizemlju. Nedostaje, istakla je Kalezić, natpis na Brajevom pismu u njihovim kancelarijama.
Maja Mašanović, savjetnica za profesionalnu rehabilitaciju u Birou rada Bar (u kojem komisija jednom mjesečno utvrđuje stepen invalidnosti, nakon čega donosi rješenje, koje je uslov za zaposlenje osoba sa invaliditetom) istakla je da nakon toga oni mogu naći posao, a poslodavci dobiti subvencije. Međutim, smatra da OSI nisu dovoljno zainteresovani da rade.
“Pokazalo se to kada organizujemo, na inicijativu Zavoda za zapošljavanje ili poslodavaca, seminare i obuke koje bi trebalo da doprinesu bržem i lakšem ostvarivanju prava na radni odnos ovih lica”, kazala je Mašanović.
Sanja Šlivančanin, članica Organizacije slijepih to objašnjava neodgovarajućim uslovima rada za OSI – oni koji dobiju novac za to, ne urade ništa da pomognu osobama sa invaliditetom ili im, kazala je, daju poslove koji nisu u skladi sa stepenom njihovog obrazovanja. Ona tvrdi da svi žele da rade, a osvrnula se i na druge probleme sa kojima se suočavaju svakodnevno.
“Bolnica i Dom zdravlja nisu dovoljno pristupačni slijepima. Veliki problem je i to što ne možemo jednostavno ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu. Na primjer, ja sam dijabetičar, odobreni su mi senzori, ali ne mogu dobiti izvještaj endokrinologa i uput, jer je Fond za zdravstvo propisao da je važeći samo izvještaj endokrinologa iz Kliničkog centra u Podgorici, iako barska bolnica ima tri ljekara specijalista endokrinologije”, kazala je Šljivančanin.
Slavko Vučićević, iz Udruženja paraplegičara Bar ,takođe je ukazao na probleme koje je izazvao novi Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta.
“Njegova primjena je odgođena do decembra, a nemao iluziju da će i tada početi njegova realizacija, što znači da mnoga lica sa invaliditetom ostaju bez svojih prava. Sporan je, odnosno diskriminatorski, član 61 pomenutog Zakona, koji atakuje na već stečena prava, jer propisuje novo vještačenje za ocjenu stepena invalidnosti i statusa. Tražili smo zaštitu od potredsjednice Skupštine Crne Gore, Zdenke Popović, koja je reagovala u nekim sličnim, prethodnim slučajevima, kada su bila u pitanju prava drugih kategorija stanovništva. Biće pokrenuti postupci ocjene zakonitosti i ustavnosti Zakona, a velika odgovornost je i na resornom Ministarstvu”, zaključio je Vučićević.
Marko Đelović, iz Caritasa Barske nadbiskupije poručio je na konferenciji da smo svi deklarativno za poštovanje prava lica sa invaliditetom, ali izvještaji i analize pokazuju da u praksi to nije tako.
“Moramo kreirati inkluzivno društvo sa jednakim pravima i mogućnostima za sve”, naglasio je Đelović.
Konferenciju je zaključio predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, Veselin Joketić, koji je upoznao prisutne da će izvještaji i rezultati do kojih su došli sprovodeći projekat, biti dostavljeni svim nadležnim institucijama, jer je to svrha i funkcija ovakvih aktivnosti – skeniranje problema i njihovo rješavanje.
“Osobe sa invaliditetom su sve više iscrpljene u pokušajima ostvarivanja svojih prava, posebno imajući u vidu rijetko zasijedanje komisija koje odlučuju o ličnoj invalidnini i tuđoj njezi i pomoći. Neostvarivanje ovog prava povlači za sobom niz drugih – dobijanja subvencija na račun za struju ili, na primjer, plaćen put na liječenje. Bojim se da ćemo ući u narednu godinu bez regulisanja ove situacije koju je izazvalo prolongiranje primjene novog Zakona. To je dodatno iscrpljujuće za OSI, ali će napuniti budžet države, što možda, jeste bio cilj”, zaključio je Joketić.
