Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj 11. Marta u svojim prostorijama u Baru, organizovala je jednodnevni seminar “Samostalan život slijepih i teže slabovidih osoba”.
Seminar je jedna od aktivnosti na projektu „Servis socijalnih usluga podrške za život u zajednici“, odobrenog od strane Caritasa Crne Gore kroz Program malih grantova u okviru Projekta „SOCIETIES 2 – Podrška organizacija civilnog društva u osnaživanju tehničkih vještina, uključivanju osoba s invaliditetom i EU standardima na Zapadnom Balkanu, 2. faza“, kojeg finansira Evropska Unija.
O detaljima projekta govorio je Veselin Joketić, Predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj.
Implementacija projekta u trajanju od 9 mjeseci započela je 1. februara 2021. godine.
Opšti cilj projekta je podrška i povećanje socijalnih usluga slijepim i teže slabovidim osobama u svrhu podsticanja njihove socijalne inkluzije.
Specifični ciljevi su povećanje kapaciteta organizacije za efikasno upravljanje inicijativama socijalne inkluzije, u cilju promocije i zagovaranja socijalne inkluzije slijepih i teže slabovidih osoba, u skladu sa standardima EU.
Direktna ciljna grupa su OSI – slijepe i teže slabovide osobe.
Ciljevi ovog projekta biće ostvareni putem realizacije aktivnosti: pružanjem individualne podrške slijepim i teže slabovidim osobama, redovnim radom Društvenog kluba, unaprijeđenje vještina i jačanje psihosocijalnih sposobnosti slijepih i teže slabovidih osoba.
Seminar je imao za cilj sticanje konceptualnih vještina i psihološkog osnaživanja slijepih I teže slabovidih osoba članova/ica Organizacije Slijepih za Bar I Ulcinj.
Na seminaru su obrađene teme:
– Samostalni život (istorijat pokreta, preduslovi za samostalni život, koncept
samostalnog života, potrebe i resursi).
– Servisi podrške (vrste servisa podrške, zakonska regulativa, standardi,
usluge u lokalnoj zajednici,stanje u praksi).
Takođe prikazan je dokumentarni film o samostalnom životu slijepog lica.
U Crnoj Gori u bilo kojoj sferi života ne postoji dovoljna podrška za osobe sa smetnjama vida, vezano za donošenje odluke o samostalnom životu. Najznačajniji elementi nedostataka podrške jesu: nerazumijevanje porodice i užeg okruženja, nerazumijevanje institucija, arhitektonska nepristupačnost i najzad lična negativna iskustva na polju inkluzije, socijalizacije, i opšte uključivanja i osamostaljivanja.
Analizom zakonskog okvira želimo pokazati da teorija često nema mnogo dodira sa praksom, kao i da su zalaganja za poštovanje ljudskih prava, često, deklarativna.
Osnovni problem u samostalnom življenju su predrasude, robovanje stereotipima, neadekvatno obrazovanje i zapošljavanje, nizak životni standard, kao i nedovoljan broj pomagala. No, i pored svih navedenih problema neophodno je pripremati mlade za samostalan život. I to ne samo osoba bez ostatka vida i osobe sa invaliditetom, već populaciju mladih uopšte.
Svakako da je jednostavnije da drugi donose odluke, jer snose onda i odgovornost. A to nije ono čemu treba da težimo.
Biti samostalan ne znači biti sam i raditi sve sam, već dobiti potrebnu pomoć kada je zatražimo.
Samostalan život osoba sa poteškoćama vida je jedan od elementarnih ciljeva naše organizacije.
